Ima nešto što je najteže…
Zapara mi uši kad čujem, najčešće od ženske populacije: “I'm hard to handle”, “Too strong for him”… Sa ponosom to izgovara i onda pomisli kako sa respektom gledamo u nju, divimo se i želimo, kad porastemo, biti kao ona. Ne srećo… Nisi ti ni Hard ni Strong nego si, vjerojatno, samo bezobrazna. Hajde budi ‘Easy to handle’, olakšaj situacije… Hajde nemoj da se oko tebe vrti, hajde snizi ego, ton, pogled. Imaj empatije.
It's easy to biti i agresivan i otresit i egoističan. To su sve primitivni maniri koje je veoma lako pokazati. Jak karakter se očituje u obuzdavanju istih.
Najteže je biti jednostavan u nejednostavnim situacijama. Staložen, Obziran, Detaljan. Muška populacija je još gora u ponašanju ali to ne naglašava jer se smatra, za muško, da mora biti takav. Većina smatra, ne ja. Imam i ja ispada, pogotovo u raspravama… Bog mi je svjedok da učim iz njih i da se grizem zbog svakog malog ispada.
Jasno mi je da sam možda nesljedivo pisao… i otvorio više tema. Kasno je pa se na to vadim 😀 Nebitno. Znam da se osipam kad se neko ponosi primitivnom karakternom crticom i znam da sam z'Godinama našao način da ‘spuštam’ takve i da im kradem prostor za pažnju koju žele. Najčešće su manje inteligentni pa je to lako. Ego i pamet nisu nešto prijateljski raspoloženi.
Kad sumiram, nema tog aspekta života gdje sabur, u širem poimanju, nije bio pravi put. Naravno, ako želiš ispravan put. Koliko god, nekad, opravdavali laktanje kroz život to nije dobro… dugoročno se uvijek to pokaže. Ali, šta god ja rekao, svi ćemo uvijek pravdati svoje poteze i smatrati ih nužnim izuzecima. Pogledati se u ogledalo nakon toga je pravi test…
